Udruzenje Sredina

Dokumentovano na fotografijama: ’polja litijuma’ u Južnoj Americi otkrivaju tamnu stranu naše ’električne’ budućnosti

‘Polja litijuma’ u Salar de Atacama solani na severu Čilea.   –   Copyright  fotograf, Tom Hegen

Ekstrakciona polja litijuma u Južnoj Americi ovekovečena su na fotografijama napravljenim iz vazduha izuzetno visoke rezolucije.  I mada ovi prizori deluju zaista impresivno na fotografijama, oni zapravo predstavljaju tamnu stranu današnjeg sveta koji se ubrzano elektrifikuje.

Smatra se da upotreba litijuma može omogućiti smanjenje naše zavisnosti od proizvodnje fosilnih goriva. Kao najlakši poznati metal na planeti, on se danas koristi u električnim uređajima od mobilnih telefona i laptopova do automobila i aviona.

Najpoznatija je upotreba litijum-jonskih baterija za napajanje električnih vozila i smatra se da će se ove baterije naći u 60% vozila koja će se prodavati do 2030. godine. Tako se, na primer, za proizvodnju baterije za Tesla modela S koristi oko 12 kg litijuma.

Ove baterije su ključne za laku, dopunjivu energiju. Kako stvari sada stoje, potražnja za litijumom je velika i mnogi smatraju da je on od ključnog značaja za prelaz na obnovljive vidove energije. Međutim, i to ima svoju cenu – eksploatacija ovog hemijskog elementa može da bude štetna po životnu sredinu.

Nemački forograf specijalizovan za snimanje iz vazduha Tom Hegen je dokumentovao tragove koje ostavljamo na površini Zemlje. Njegovi radovi prikazuju lokacije na kojima se ekstrahuju, prerađuju i troše resursi – a njegova poslednja serija fotografija prikazuje upravo „Litijumski trougao“.

Ova regija bogata prirodnim nalazištima nalazi se na granici Čilea, Argentine i Bolivije. Procenjuje se da je jedna četvrtina ovih nalazišta locirana u Salar de Atacama solani na severu Čilea.

‘Polja litijuma’ u Salar de Atacama solani na severu Čilea. Tom Hegen

Hegen nam je rekao nešto više o ovom projektu.

„Pošto dosta mojih radova ima za temu ekstrakciju, obradu i upotrebu resursa, zainteresovao sam se za to kako zapravo izgleda tranzicija saobraćajnog sektora ka upotrebi električnih vozila,“ kaže na početku našeg razgovora. „Litijum je jedan od ključnih komponenti za proizvodnju baterija za električna vozila i zbog toga sam želeo da fotografišem najveće otvorene bazene za isparavanje slane vode koja sadrži litijum u takozvanom litijumskom trouglu na granici Čilea, Bolivije i Argentine.“

I kako je to uradio?

„Kako bi se obuhvatio taj rudarski kompleks u celosti, iznajmio sam manji avion i leteo visoko iznad ovog kompleksa,“ objašnjava Hegen. Njegovi snimci Soquimich rudnika litijuma u Atakama pustinji kojim upravlja rudarska kompanija Sociedad Química y Minera (SQM), deo su njegovog projekta – Litijum serija 1.

Zašto su polja litijuma raznobojna?

Živopisne nijanse polja litijuma ili slanih jezera javljaju se usled različitih koncentracija litijum karbonata. Njihova boja ide od ružičasto bele, preko tirkizne do onih visoko koncentrovanih koja su intezivno žute boje. U članku objavljenom 2015. godine u časopsiu New Scientist ova polja opisana su kao „nestvaran pejzaž gde nastaju baterije“.

Novi projekat fotografa Tom Hegena, Litijumska serija I. Tom Hegen

Zašto je ekstrakcija litijuma štetna po životnu sredinu?

Bilo koji tip ekstrakcije resursa je štetan za planetu. Uklanjanje ovih sirovina može dovesti do degradacije zemljišta, nedostatka vode, gubitka biodiverziteta, poremećaja u funkcionisanju ekosistema i porastu globalnog zagrevanja.

Ali kada govorimo o ekstrakciji, obično mislimo na fosilna goriva poput uglja i gasa. Nažalost, litijum spada u istu ovu grupu, uprkos tome što otvara put za električnu budućnost. Litijum se može opisati kao ne-obnovljiv mineral koji omogućava stvaranje obnovljive energije – često se reklamira kao „nova nafta“.  

Preme izveštaju organizacije Friends of the Earth (FoE), ekstrakcija litijuma nesumljivo šteti zemljištu i prouzrokuje zagađenje vazduha. Kako potražnja raste, uticaj ovih rudarskih operacija „sve više se odražava na zajednice u oblastima gde se odvija ova štetna ekstrakcija, dovodeći u pitanje njihovo snabdevanje vodom,“ kaže ovaj izveštaj.

Dva snimka Tom Hegena iz Litijum serije I. Tom Hegen

Slana jezera u Južnoj Americi gde je pronađen litijum nalaze se u sušnim oblastima. Na ovim mestima pristup vodi je ključan za lokalne zajednice i njihov opstanak, kao i za lokalnu floru i faunu. U slanim jezerima koja se nalaze u Atakami, Čile, rudarske operacije troše, kontaminiraju i preusmeravaju oskudne vodene resurse od lokalnog stanovništva.

Proizvodnja litijuma isparavanjem u otvorenim bazenima koristi puno vode – oko 21 milion litara dnevno. Oko 2,2 miliona litara vode je potrebno za proizvodnju jedne tone litijuma.

„Ekstrakcija litijuma je dovela do brojnih konflikata zbog vode sa različitim zajednicama, kao što su one u Toconau na severu Čilea,“ navodi se u izveštaju FoE.

Hegenov fotografski projekat, Litijum serija I. Tom Hegen

Gde se nalaze ostala nalazišta litijuma u svetu?

Sve veća potražnja za litijumom prouzrokovala je znatan porast njegovih rezervi širom sveta. Identifikovano je oko 80 miliona tona rezervi na globalnom nivou od 2019. godine, prema US geološkim istraživanjima. Posle Južne Amerike (pre svega Bolivije, Čilea i Argentine) sledeći najveći proizvođači litijuma su SAD, a zatim slede Australija i Kina.

2019. godine izvoz litijuma iz Australije iznosio je 1,6 milijardi $ (oko 1,3 milijardi €). U istorijskom kontekstu ratova koji su se vodili zbog zlata i nafte u prošlosti, danas države vode bitku oko nadmoći nad mineralima kao što je litijum – jer im on može omogućiti ekonomsku i tehnološku dominaciju u narednim decenijama.

Druge države sa manjim rezervama litijuma su Zimbabve, Brazil i Portugal, kao jedina evropska država.

Iskopavanje litijuma je postalo veoma kontraverzno u Portugaliji, gde se opština Pinhel sprema da podnese zahtev za zaustavljanje rudarskih istraživanja na ovom području. Stanovnici Portugala neprekidno protestvuju protiv iskopavanja retkih minerala, zbog posledica koja ona imaju na životnu sredinu. Ali njihova vlada je dala zeleno svetlo za ekstrakciju „belog zlata“ u 6 različitih regija. 95% lokalnog stanovništva odbija da prihvati ove planove, bez obzira na obećanja rudarskih kompanija da će eksploatacija rude stvoriti oko 800 novih radnih mesta za lokalno stanovništvo.

Dakle, da li treba da zaustavimo ekstrakciju litijuma za baterije?

Izveštaj neprofitne organizacije BEPe (Bienaventuradors de Pobres) objavljen 2021. godine identifikuje vodu kao najveći problem kod operacija iskopavanja litijuma. Oni tvrde da nije urađeno dovoljno istraživanja o mogućem zagađenju voda i da se „aktivnosti moraju zaustaviti dok se ne urade studije koje bi ustanovile razmere štete.“

Gleb Yushin, profesor Škole za materijale i inženjerstvo na Georgia Institute of Technology, SAD, smatra da se mora raditi na razvoju nove tehnologije za proizvodnju baterija koja bi koristila neke konvencionalnije materijale koji su uz to manje štetni po životnu sredinu. Njegov rad objavljen je u časopisu Nature, a jedan od ko-autora je i Kostiantyn Turcheniuk.

Istraživači poput Yushina rade na novim alternativama za baterije koje bi zamenile litijum i kobalt (još jedan štetan metal) sa manje toksičnim i lakše dostupnim materijalima. Pošto rezerve litijuma i kobalta neće biti dovoljne da ispune sve veću potražnju u budućnosti, predlaže se da se fokus istraživanja prebaci na gvožđe i silicijum.

Za razliku od litijum-jonskih baterija, baterije sa gvožđem su jeftinije za proizvodnju, smatra veteran u oblasti održive energije Rich Hossfeld koji je nedavno objavio članak pod nazivom „Proboj baterija sa gvožđem bi mogao da pojede litijumske baterije za ručak“.

„Pozivamo naučnike koji se bave materijalima, inženjere i finansijske agencije da daju prioritet istraživanjima i razvoju elektroda koje se baziraju na nekim ’obimnijim’ elementima,“ nastavlja Yushin. „U suprotnom će se razvoj električnih vozila zaustaviti u toku ove decenije.“

Autor teksta: Maeve Campbell

Izvor: Euronews.Green