Udruzenje Sredina

Još godinu dana: Da li su države EU spremne da otpad pretvore u dobru priliku?

Od plastike do otpada od hrane, uskoro ćemo saznati da li Vlade država članica EU nameravaju da se ozbiljno pozabave pitanjem reciklaže i smanjenjem otpada.

Za godinu dana, do jula 2020. godine, 28 država članica moraće da prenese u nacionalno zakonodavstvo do sada najambicioznije mere koje su usvojene u Evropskoj uniji sa ciljem poboljšanja reciklaže i smanjenja otpada.

Zakon koji je prošle godine stupio na snagu, uvodi obavezno odvojeno prikupljanje sledećih frakcija komunalnog otpada – papira, plastike, stakla, metala, tekstila, opasnog otpada i organskog otpada, kao i zabranu spaljivanja i odlaganja na deponije otpada prikupljenog za reciklažu i sheme po kojoj će proizvođači plaćati za prikupljanje i reciklažu svojih proizvoda.

EU takođe preporučuje da se uvedu neke neobavezujuće mere i ekonomski podsticaji za poboljšanje prevencije otpada. Tu se podrazumevaju takse za odlaganje otpada na deponije i u inseneratore, kao i sheme koje treba da podstaknu ponovnu upotrebu ambalaže i omoguće da potrošači dobiju manju sumu novca ukoliko vrate ambalažu za reciklažu.

Ove mere definisane se u 3 glavne direktive EU u oblasti upravljanja otpadom: Okvirnoj direktivi o otpadu, Direktivi o ambalaži i ambalažnom otpadu i Direktivi o deponijama. Od jula 2021. godine države članice moraće da uvedu i neke zakonske mere koji se odnose na plastične proizvode za jednokratnu upotrebu u skladu sa Direktivom o jednokratnoj plastici, koja je nedavno stupila na snagu. To se odnosi, između ostalog, na zabranu predmeta koji zagađuju, kao što su slamčice i plastični tanjiri za jednokratnu upotrebu.  

Vlade država članica će morati da uvedu neke izmene u svojim propisima, kako bi dostigli revidirane reciklažne ciljeve:

  • 55% recikliranog komunalnog otpada do 2025. godine; 60% do 2030. godine; 65% do 2035. godine;
  • 70% reciklirane ukupne količine ambalaže do 2030. godine – uključujući plastiku, papir, itd. ;
  • Maksimalno 10% komunalnog otpada može da završi na deponijama do 2035. godine;
  • Zabrana odlaganja na deponije ili spaljivanja otpada prikupljenog za reciklažu ili kompostiranje.

“Mere kao što je obavezno odvojeno prikupljanje određenih frakcija otpada mogu zaista da pospeše operacije reciklaže i izgradnju potrebne infrastrukture, istovremeno obezbeđujući velike uštede i otvaranje hiljade novih radnih mesta,” kaže Piotr Barczak iz European Environmental Bureau-a (EEB).

Nedavni podaci o stopi reciklaže ukazuju da će Vladama država članica biti potrebna pomoć oko dostizanja novih ciljeva. I dok su neke države koje su svetski lideri u reciklaži već usvojile ambiciozne propise za reciklažu, polovini država EU preti opasnost da ne ispune ni cilj od 50% reciklaže komunalnog otpada do 2020. godine.

Loša implementacija i nedostatak ekonomskih podsticaja su razlog zbog koga neke države imaju problem sa upravljanjem otpadom, ali kako NVO organizacije ističu, potrebno je da se ovaj problem rešava na izvoru. Sa 487 kg otpada generisanog po stanovniku u 2017. godini, EU gotovo da nije zabeležila nikakav napredak u smanjenju otpada.

Samo 30% komunalnog otpada u EU u 2017. godini je reciklirano, 17% je kompostirano, 28% je spaljeno, a 24% odloženo je na deponije (Eurostat 2019)

Barczak kaže da Evropa nije spremna da adekvatno brine o svom otpadu koji se generiše na godišnjem nivou. “Dragoceni resursi još uvek završavaju na deponijama i u insineratorima. I pošto je Kina prestala da uzima đubre koje ne može da se reciklira, postalo nam je jasno da moramo da smanjimo količinu otpada koji se generiše. Najjednostavniji način postupanja sa otpadom je da se on uopšte ne stvara.”, rekao je za META.

EEB je  zajedno sa drugim NVO organizacijama koje se nalaze u Briselu, kao što je Zero Waste Europe, pokrenuo istraživanje o implementaciji novih EU propisa u oblasti upravljanja otpadom na nacionalnom nivou. Oni pozivaju Vlade država članica EU da idu i dalje od minimalnih zahteva koje je zadala EU i da usvoje obavezujuću ciljeve za ponovnu upotrebu i prevenciju.

Autor: Mauro Anastasio

Izvor: META magazine – Weekly environmental news from across Europe