Udruzenje Sredina

Trećina hemikalija u EU ne ispunjava zahteve propisa u ovoj oblasti

Kompanije krše EU zakone tako što prodaju na stotine potencijalno opasnih hemikalija koje se koriste u robi široke potrošnje i drugim proizvodima, ustanovljeno je u trogodišnjem istraživanju hemijske industrije koje su sproveli nadležni organi pojedinih država članica.

Izlaganje mnogim vrstama industrijskih hemikalija je vodeći uzrok smanjenja plodnosti i povećanja stope dece obolele od kancera i drugih bolesti.

Trećina (32%) od 1.814 hemikalija koje su proizvedene u velikim količinama ili su uvezene u Evropu od 2010. godine, krše EU propise koji imaju za cilj da zaštite stanovništvo i životnu sredinu od štetnog izlaganja hemikalijama, ustanovljeno je u istraživanju koje su sproveli Nemački federalni institut za procenu rizika (BfR) i Nemačka agencija za zaštitu životne sredine (UBA). Samo 31% ovih hemikalija je u skladu sa propisima, dok je za preostale potrebno uraditi dodatna ispitivanja.

Kompanije krše REACH Uredbu jer ne prijavljuju Evropskoj agenciji za hemikalije (ECHA) da li su njihove supstance kancerogene, neurotoksične, mutagene, bioakumulativne i/ili toksične po plod ili plodnost.

Pa ipak od 2010. godine oko milion tona ovih supstanci ušlo je u proizvodne pogone za proizvodnju svih vrsta robe široke potrošnje i industrijskih proizvoda, od boja do ambalaže, od nameštaja do građevinskih materijala.

Izlaganje mnogim vrstama industrijskih hemikalija, uglavnom gutanjem, preko kože ili pluća, je glavni uzrok porasta metaboličkih oboljenja kao što su šećerna bolest; porast stope obolelih od kancera, a naročito kancera koji je u vezi sa hormonima (kanceri dojke, testisa i jajnika); i povećana stopa poremećaja u moždanom razvoju, kao što su poremećaji koji se javljaju kod dece koja se rađaju sa niskim IQ ili sa problemima u koordinaciji.

Nekoliko tih supstanci je postalo šire poznato pošto je opasnost od njih dokazan u stotinama nezavisno urađenih istraživanja. Tu se ubraja bisfenol A i ftalati, koji imaju široku upotrebu u ambalaži za pakovanje hrane.

Studija koju su zajedno uradili BfR i UBA je redak primer da se nadležni organi zaduženi za sprovođenje propisa udruže i zajedno urade neko istraživanje. Nijedan nacionalni nadležni organ nije godinama uradio jedno takvo istraživanje. Ovaj izveštaj je predstavljen na radionici čiji je domaćin bio BfR, a koja je održana 23. i 24. avgusta 2018. godine, i dočekan je na nož od strane industrije, kako svedoči jedan NGO ekspert koji je bio prisutan na tom događaju.

Zastupnici nekoliko velikih kompanija, uključujući Clariant i Udruženje nemačke hemijske industrije, rekli su zvaničnicima da rezultati nisu smeli da budu zvanično objavljeni pre prethodnih konsultacija sa njima i da to može rezultovati izmenama zakona koje nisu dobrodošle.

Sprovođenje propisa

Ali uprkos velikim neusaglašenostima, te hemikalije će nastaviti da se koriste, a nema nikakvih naznaka da će se uložiti neki dodatni napori kako bi se sprovođenje ovih propisa poboljšalo u bliskoj budućnosti. Biće objavljena uputstva za industriju, a zatim se planira organizacija rasprave i radionice sledeće godine. Ova uputstva neće biti pravno obavezujuća.

Kompanije registruju svoje supstance u ECHA-i. Agencija radi površnu proveru registracija da vidi da li je sva potrebna dokumentacija predata. Kompanijama se zatim dopušta da proizvode ili uvoze hemikalije. Od  ECHA-e se zatim zahteva dodatna provera 5% dosijea. Samo 4 od 40.000 dosijea registrovanih kod ECHA-e od 2010. godine su bila opozvana.

Čak i kada su kompanije u dosijeu navele da supstanca predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili životnu sredinu, sprovedeno je samo nekoliko zabrana ili ograničenja od strane Evropske komisije ili Vlada, kao što to zakon nalaže. Manje zabrana se uvodi danas nego pre nego što je REACH stupio na snagu.

Evropska komisija vrši pritisak na ECHA-u i nadležne organe da poboljšaju sprovođenje ovih propisa. U prilično oštrom dokumentu tzv. Staff Working Document (na stranicama 26, 31 i 32) iz marta 2018. godine kaže se da neispunjavanje obaveza kompanija u vezi sa registracijom njihovih hemikalija ometa identifikaciju supstanci koje izazivaju zabrinutost i shodno tome mogućnost nadležnih organa da zaštite zdravlje stanovnika i životnu sredinu. Komisija želi da svi dosijei budu ažurirani i da se preduzmu potrebne mere ukoliko propisi nisu zadovoljeni (deo 3.1). EEB je predstavio svoj predlog na konferenciji koju je organizovala Evropska komisija.

Komisija bi trebalo da objavi pre kraja godine strategiju kako da se obezbedi “netoksična životna sredina”. Međutim, ova strategija ne napreduje, kaže EEB.

EEB je najveća mreža nevladinih organizacija u oblasti zaštite životne sredine. Ona je odgovorila na BfR / UBA izveštaj tako što je pozvala na prestanak izdavanja automatskog odobrenja za registraciju dosijea koji nisu u saglasnosti sa propisima, pozivajući se na slogan ‘no data, no market’; na momentalno povlačenje registracije za dosijee koji nisu u saglasnosti sa propisima (član 5. REACH-a); na ažuriranje dosijea u skladu sa najnovijim naučnim saznanjima (član. 22.1); da se uvedu ograničenja za one supstance koje predstavljaju rizik po zdravlje ljudi ili životnu sredinu; zalaže se za veću transparentnost tako što će se javno objaviti koji dosijeu jesu, a koji nisu u saglasnosti sa propisima.

Citati

Problem izloženosti hemikalijama nije nov. UN specijalni izveštač za opasne supstance i otpad Baskut Tuncak, koji nije bio na BfR / UBA radionici, upozorava na ˝neprekidno izlaganje toksičnim supstancama˝ koje izaziva ´tihu pandemiju´ različitih bolesti.

Miquel Porta, profesor na Institutu Hospital del Mar d’Investigacions Mèdiques u Barseloni, kaže:

“Svi mi neprekidno izlučujemo toksične ostatke posle svakodnevnog izlaganja plastici. Ova neprekidna interna kontaminacija doprinosi nastanku ozbiljnih oboljenja i uzrokuje visoke ekonomske gubitke.˝ On poziva na donošenje efikasnijih propisa koji bi znatno smanjili izlaganje hemikalijama.

European Environmental Bureau policy manager za hemikalije Tatiana Santos kaže:

“Istraživanje koje su sproveli Nemački nadležni organi pokazuje da zapravo ne znamo sa sigurnošću da li su proizvodi koje svakodnevno koristimo napravljeni od materija koje su štetne po nas. To ne znaju ni njihovi proizvođači, ni ljudi koji ih koriste. Ono što znamo je da postoji ozbiljan problem sa hemikalijama u našem okruženju koji se može povezati sa oboljenjima kao što su kancer i neke druge teške bolesti i stanje se sve više pogoršava.

“Hemijska industrija krši propise, a njihovi donosioci to tolerišu. To mora da se promeni. Mi imamo najbolje propise na svetu, ali je njihovo sprovođenje najlošije na svetu.

“Ovaj redak presek stanja je otkrio da hemijska industrija proizvodi na stotine sumljivih supstanci, a da prethodno nisu sproveli ni njihova osnovna ispitivanja. Da, zakon je veoma jasan – mora se obezbediti bezbednost proizvoda. Ti propisi su veoma jednostavni za sprovođenje, a ipak se ne poštuju. Ovakvo ponašanje industrije nam ukazuje na to da im sasvim odgovara ovo nesprovođenje važećih propisa. Nadležni organi dozvoljavaju da se na tržište stavljaju supstance koje izazivaju tihu pandemiju različitih oboljenja. Zakon kaže ‘ako nema podataka, nema ni tržišta’, što znači da te supstance ne smeju da se koriste dok se ne pokažu da su bezbedne.

“Evropa je potrošila 7 godina da donese najbolje propise o hemikalijama u svetu. Međutim, danas je ta reputacija dovedena u pitanje, jer Evropski i nacionalni nadležni organi ne preduzimaju ništa da obezbede bolje sprovođenje ovih propisa. Pretpostavljamo da je  loš uticaj industrije uzrok ovog problema. Nemački nadležni organi jedini su u Evropi koji su sproveli istragu o sprovođenju ovih propisa, tako da zaslužuju sve pohvale. Pošto su ustanovili o kakvim se propustima radi, sada bi trebali da se fokusiraju na pravilno sprovođenje propisa i da zaštite svoje građane i životnu sredinu.”

Autor teksta: Jack HUNTER

Izvor: EEB press release