Udruzenje Sredina

Vesti iz Evrope: Nesigurna budućnost postrojenja za proizvodnju energije iz otpada  

Svi koji se na bilo koji način bave propisima koji regulišu oblast upravljanja otpadom, svedok su intenzivne debate koja se već decenijama vodi o sagorevanju komunalnog čvrstog otpada radi proizvodnje energije.

Aktivne lobističke grupe u svetu neprekidno organizuju kampanje za izgradnju novih insineratora, insistirajući na značaju smanjenja količine otpada koji se odlaže na deponije i iznalaženja načina da se određene količine otpadnog materijala iskoriste za proizvodnju električne ili toplotne energije. Često čujemo od organizacija odgovornih proizvođača i vlasnika različitih brendova da je dobijanje energije iz otpada (energy from waste – EFW) deo integrisanog rešenja za upravljanje otpadnim materijalima, koji se trenutno ne mogu reciklirati ili je njihova reciklaža veoma skupa.

Istovremeno, mnoge pristalice reciklaže se protive ovom procesu, naglašavajući da EFW sistemi sagorevaju materijale koji bi se mogli ponovo iskoristiti pomoću nekih drugih sistema koji su već uspostavljeni. Oni takođe smatraju da je upotreba materijala u “bolje svrhe” mnogo više ekološka nego da se oni šalju na spaljivanje radi proizvodnje energije.

Dijalog koji se trenutno vodi u vezi EFW-a u Evropi, gde je strategija za upravljanje otpadom  razvijenija nego bilo gde u svetu, može da da uvid kako bi ova debata mogla da se odvija u narednim godinama.

Glavna poenta je: U svetu gde tržište energijom trpi velike promene, koncept upotrebe otpada kao izvora energije može biti prevaziđen.

Promena stava EU lidera

Širom sveta postoji oko 800 postrojenja za proizvodnju energije iz otpada, koja pretvaraju više od 140 miliona tona otpada svake godine u energiju, prema podacima velike EFW kompanije Covanta.

Canada’s EFW infrastruktura je minimalna, sastoji se od 8 operativnih postrojenja. Poređenja radi, krajem 2016. godine SAD  su imale 77 EFW postrojenja, koja su proizvodila električnu energiju u 22 države (najviše su koncentrisana na Floridi i na severoistoku zemlje).

U Evropi, koja je lider na svetskom EFW tržištu, u periodu između 2010. i 2014. godine kapacitet insineratora u 28 zemalja članica EU plus Švajcarska i Norveška je porastao za 6% na 81 miliona metričkih tona, od čega se tri četvrtine ovih kapaciteta nalazi u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Holandiji, Švedskoj i Velikoj Britaniji.

Pošto sam dugi niz godina radila u industriji upravljanja otpadom u Severnoj Americi, stekla sam utisak da je EFW veoma prihvaćen u Evropi i da se smatra značajnim segmentom hijerarhije upravljanja otpadom. Evropa, između ostalog, ima velikih problema sa adekvatnim lokacijama za deponije. Čak šta više, jedan od glavnih argumenata za podršku EFW je da ova postrojenja imaju pozitivan bilans u pogledu smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte i ublažavanja klimatskih promena, jer proizvode energiju i time se zamenjuje ekvivalentan iznos električne energije proizvedene iz drugih izvora, uglavnom fosilnih goriva.

Međutim, kako se svet – a naročito Evropa – sve više udaljavaju od ugljeničnih goriva i okreću obnovljivim izvorima energije, tako će neto doprinos EFW koji se sastoji u zameni čistijih nisko ugljeničnih energetskih izvora, postepeno opadati.

Kada se na ovo doda činjenica da sve više naučnika uračunava emisije biogenog ugljenika iz sagorevanja bioloških materijala, kao što je drvo, u svoje analize, onda se relativan doprinos EFW još više umanjuje.

To su sve faktori koji su doprineli da Evropska komisija u dokumentu koji je objavila u januaru, poziva na oprez kada su investicije u EFW postrojenja u pitanju. Jezik u ovom dokumentu Komisije je jasan: nemojte da se oslanjate na finansijsku pomoć iz EU ili nacionalne fondove, kredite i slične izvore finansiranja, i gradite EFW infrastrukturu samo ako ona ne ugrožava napore da se unapredi ponovna upotreba i reciklaža.

Glavna namera Komisije bila je da dobijanje energije iz otpada u EU bude u skladu sa ciljevima EU u pogledu plana za cirkularnu ekonomiju i da bude u skladu sa principima postojeće hijerarhije upravljanja otpadom. Komisija savetuje zemljama članicama da uzmu u obzir “uticaj postojećih i predloženih obaveza odvojenog prikupljanja otpada i ciljnih vrednosti reciklaže na dostupne sirovine ” za EFW postrojenja, upozoravajući ih da bi količine dostupnih materijala za sagorevanja mogle postati ograničene, ukoliko aktivnosti preduzete radi pospešivanja cirkularne ekonomije povećaju ponovnu upotrebu i reciklažu.

Komisija je takođe istakla značaj iznalaženja pravog balansa u EFW kapacitetima, kako bi se izbegli mogući ekonomski gubici usled ograničene dostupnosti potrebnih sirovina ili kreiranja infrastrukturnih prepreka za dostizanje viših stopa reciklaže. U tom pogledu, Komisija apeluje na zemlje članice koje imaju mali broj insineratora ili ih uopšte nemaju, da svoje napore fokusiraju na povećanje reciklažnih kapaciteta i razvoj kombinovanog ponovnog iskorišćenja energije putem anaerobne digestije.

Međutim, možda je najvažnije to što se Komisija izjasnila da će “postepeno da ukida finansijsku podršku za postrojenja za proizvodnju energije iz mešanog otpada” i “tamo gde je to prikladno da tu pomoć usmerava na procese koji su više rangirani u hijerarhiji upravljanja otpadom”.

Značajne finansijske posledice

Poruka koja stiže iz Komisije u vezi ove problematike je veoma značajna, jer državno finansiranje igra ključnu ulogu u ekonomskoj realnosti EFW postrojenja u Evropi.

Širom kontinenta, EFW postrojenja dobijaju finansiranje i druge vrste podrške (uključujući tu feed-in tarife, poreske olakšice i premije) za proizvodnju energije sagorevanjem preostalog mešanog otpada. Ove subvencije su glavna prepreka za prelaz na cirkularnu ekonomiju, jer većina materijala koji se u ovim postrojenjima spaljuje može da se reciklira ili kompostira.

Kako bi se to sprečilo, Komisija sugeriše da EU fondovi, kao što je kohezioni fond ili Evropski fond za strateška ulaganja (EFSI), ne bi trebalo da se koriste za finansiranje EFW infrastrukture, osim “u ograničenom broju dobro obrazloženih slučajeva”. Na nacionalnom nivou, zemljama članicama koje procenjuju finansijsku pomoć za EFW se sugeriše da ta podrška nije u suprotnosti sa hijerarhijom upravljanja otpadom, tako što bi se otežalo upravljanje materijalima koje ima najveći potencijal za optimizaciju energetskih i materijalnih izlaza.

Izgradnja i rad modernih visoko-efikasnih EFW postrojenja su skupi i često ne mogu da opstanu bez investicija sa strane. Postrojenja u Severnoj Americi teško da mogu da budu konkurentni deponijama, naročito danas kada većina novih deponija ima izgrađene sisteme za ponovno iskorišćenje metana kao energenta, mnogo efikasnije nego što je to bilo nekada.

Ove preporuke Evropske komisije bi trebalo da pošalju jak signal opštinskim i regionalnim organima koji razmatraju da ulože novac u EFW projekte. Ako ništa drugo, gradske, pokrajinske i federalne vlasti treba da odrede strožije granične vrednosti emisije, više standarde za efikasnost i rad i da nateraju EFW operatere da unaprede opremu za smanjenje zagađenja i drugu operativnu opremu, čak i po cenu mnogo većih troškova. Mada je u ovom trenutku to malo verovatno zbog političke klime koja zagovara slabljenje važećih propisa u SAD-u i nekim delovima Evrope,operativni režim rada EFW postrojenja (veka trajanja 20-30 godina) treba da prevaziđe bilo koju političku kampanju ili trend.

Efekat inovacija

Za investitore je možda najveća nepoznanica dostupnost sirovina potrebnih za rad ovih postrojenja: otpad koji je potreban za rad termalnih EFW postrojenja. Priroda otpada se stalno menja. Inovacije u tehnologijama za automatsko sortiranje otpada su omogućile da se razdvoje mali delovi mešanih materijala, kao što je plastika, po tipu smole ili po boji. Sve je više programa prikupljanja organske frakcije otpada i u Evropi je sve veći procenat reciklaže frakcija otpada koje se odvojeno prikupljaju, dok se programi produžene odgovornosti proizvođača za mnoge vrste otpada primenjuju širom sveta.

Cirkularna ekonomija budućnosti izvlači materijale iz kontejnera i stavlja ih na vrh hijerarhije. Zašto biste uložili značajni kapital u sistem koji vas primorava da nabavljate fiksne količine otpada u dugom vremenskom periodu?

Meni se čini da je to veoma riskantna investicija. A donosioci odluka iz Evropske komisije su pokazali da i oni slično misle.

Autor: Clarissa Morawski

Izvor: Resource Recycling