Udruzenje Sredina

Zemlje članice EU nemaju pravi plan za uvođenje cirkularne ekonomije, već je svesno sabotiraju

Prema državama članicama EU, vreme je da se u Evropi uvede cirkularna ekonomija. Pa zašto onda rade sve kako bi opstruirale propise u oblasti upravljanja otpadom? Ovi dupli standardi ponašanja podrivaju iz temelja cirkularnu ekonomiju, kao i poverenje u političare.

Cirkularna ekonomija, u kojoj se vodi računa o prevenciji otpada, ponovnoj upotrebi proizvoda i reciklaži, postala je „mainstream“ u političkim agendama širom Evrope.

Nacionalni donosioci odluka obavezali su se da podrže rešavanje aktuelnih ekoloških problema kao što su zagađenje toksičnom plastikom, zagađenje mora otpadom, porast emisija CO2 i zavisnost od uvoza primarnih sirovina.

’Cirkularna ekonomija’ je postala veoma popularan slogan. Primeri dobre prakse na lokalu inspirisali su nacionalne inicijative i naveli političare da daju ambiciozna obećanja.

Ali daleko od svetla reflektora, iza zatvorenih vrata sala za sastanke u Briselu, nacionalni donosioci odluka u tajnosti dogovaraju na koji način će da izbegnu bilo kakve obaveze vezano za uvođenje cirkularne ekonomije.

Istraživanje EEB-a sprovedeno u maju, pokazalo je da neke države članice EU zapravo sabotiraju predloge Evropskog parlamenta i Evropske komisije da se povećaju ciljne vrednosti za reciklažu, podstiče ponovna upotreba i smanji generisanje otpada.

Ove predloge Evropska komisija je iznela 2015. godine, nakon čega je  Evropski parlament izašao sa još ambicioznijim predlozima, a zatim su ti predlozi poslati na razmatranje predstavnicima država članica u Savetu EU. Očekuje se da Savet EU do kraja godine izađe sa usaglašenim stavovima po pitanju ovih predloga, pre nego što se sve tri EU institucije slože oko finalnog teksta novih zakona u oblasti upravljanja otpadom.

Uradite više sa manje: smanjite otpad

Evropska komisija i Evropski parlament su se složili da je najbolji način upravljanja otpadom njegova prevencija, kako on ne bi ni nastajao.

Stvaranje uslova neophodnih za podsticanje popravljanja i ponovne upotrebe, pre reciklaže, jedan je od glavnih prioriteta u cirkularnoj ekonomiji. Ovo bi znatno pomoglo vladama država članica u rešavanju problema kao što su zagađenje plastikom i otpadom od hrane, istovremeno podstičući razvoj celokupne industrije i omogućavajući uštedu novca potrošačima.

Ipak, većina država članica EU, uključujući Nemačku, Švedsku, Dansku, Italiju i Poljsku, protivi se većini predloga u vezi prevencije otpada – uvođenja obavezne pripreme za ponovnu upotrebu, ciljne vrednost od 10% za ponovnu upotrebu ambalaže i ciljnih vrednosti za prevenciju otpada.

Uvođenje ovih mera moglo bi da donese neto uštedu od 600 milijardi evra ili 8% godišnjeg obrta kompanijama koje posluju u EU, dok bi se istovremeno smanjila ukupna godišnja emisija gasova sa efektom staklene bašte za 2-4%.

Reciklaža… stari izgovori

Savet EU zalaže se za niže ciljne vrednosti za reciklažu od predloženih 60% do 2030. godine na nivou EU, uprkos sve većoj podršci višim ciljnim vrednostima u mnogim državama EU.

U maju, pod pritiskom nevladinih organizacija, Danska, Finska, Poljska, Mađarska, Litvanija i Letonija su priznale da će se usprotiviti ciljnim vrednostima za reciklažu od 70%, odnosno 65% predloženim od strane Evropskog parlamenta, odnosno Evropske komisije.

Ipak, sve ove zemlje su javno iznele svoje ambicije o povećanju stope reciklaže. Danska, koja se često smatra naprednom zemljom, jedna je od poslednjih zemalja koja je izradila strategiju za uspostavljanje cirkularne ekonomije.

Prema proračunima urađenim na osnovu procene same Evropske komisije, slabljenje ciljnih vrednosti za reciklažu značilo bi propuštanje prilike da se uštedi najmanje 22 milijardi evra i stvori 37.000 novih radnih mesta samo u sektoru upravljanja otpadom do 2030. godine.

Praksa je pokazala da je moguće dostići 70% reciklaže. Mnoge opštine širom Evrope već su dostigle ovu vrednost, čak i više od nje. I mada je tačno da neke države trenutno recikliraju manje od 20% svog otpada, treba napomenuti da im je i pored toga odobreno dodatno vreme da dostignu propisane vrednosti. One će dobiti više vremena da implementiraju uobičajene mere kao što su takse za odlaganje otpada na deponije i spaljivanje, plati-koliko-si-bacio i uvođenje sistema kaucije za određene proizvode, kao i za bolje odvojeno prikupljanje svih frakcija otpada – što će automatski rezultovati u mnogo većoj stopi reciklaže.

Daleko od praznih obećanja koje slušamo u medijima, ovako nazadni potezi samo pokazuju da neki donosioci odluka nisu voljni da preduzmu taj presudan korak neophodan za prelaz na cirkularnu ekonomiju. I odlučni su da za sobom povuku druge naprednije države.

Imajući u vidu da predložene ciljne vrednosti treba da se dostignu do 2030., odnosno do 2035. godine za neke države, ta odluka će imati dalekosežne posledice za buduće generacije koje nemaju glas u današnjim pregovorima. Zbog toga moramo da razmišljamo o njima, pre nego bude previše kasno.

Autor teksta: Piotr Barczak,  policy officer u European Environmental Bureau (EEB).

Izvor: META magazin EEB-a