Udruzenje Sredina

IZVEŠTAJ SA DOGAĐAJA – KAKO NAPREDUJE IMPLEMENTACIJA EU PROPISA U OBLASTI UPRAVLJANJA OTPADOM?

2018. godine Vlade država članica i institucije EU sklopile su istorijski dogovor o donošenju seta propisa u oblasti upravljanja otpadom koji se smatra jednim od najambicioznijih u svetu i koji za cilj ima podsticanje reciklaže i smanjenje generisanja otpada. Međutim i dve godine nakon njegovog donošenja većina država EU nije ispoštovala rok za transpoziciju ovih propisa u nacionalno zakonodavstvo.

15. aprila Grupa za klimatske promene, biodiverzitet i održivi razvoj Evropskog parlamenta i Evropski biro za zaštitu životne sredine (EEB) organizovali su događaj pod nazivom – Kako napreduje implementacija EU propisa u oblasti upravljanja otpadom? (Where are we with the implementation of the EU Waste Laws?), na kome su svoje viđenje na ovu temu izneli predstavnici svih relevantnih zainteresovanih strana. Moderatori skupa bili su Franc Bogovič ispred Evropskog parlamenta i Piotr Barczak ispred EEB-a.

Skup je svojim izlaganjem otvorio Mattia Pellegrini, predstavnik Evropske komisije, DG Environment – rukovodilac Odeljenje za upravljanje otpadom i sekundarne materijale. On je ukratko predstavio set propisa u oblasti upravljanja otpadom i cirkularne ekonomije koji je donet u periodu 2018-2019. godina sa ciljem da se stimuliše postepeni prelazak na cirkularnu ekonomiju uz podsticanje reciklaže i ponovne upotrebe i smanjenja odlaganja otpada na deponije. Rok za transponovanje ovih propisa u nacionalno zakonodavstvo bio je 5. jul 2020. godine, međutim većina država članica EU još uvek nije ispunila ovu obavezu – neke države nisu uopšte ni krenule sa transpozicijom, a neke su transponovale samo pojedine odredbe ovih propisa. Novi ciljevi za reciklažu i odlaganje na deponije prilično su veliki izazov za neke države, naročito za one koje su i do sada kasnile sa ispunjenjem ranije postavljenih ciljeva. Većina država članica nije još uvek Evropskoj komisiji dostavila svoje nacionalne Planove upravljanja otpadom i Planove prevencije otpada. Ono što će ubuduće biti velika prepreka svim članicama koje nisu ispunile svoje zakonske obaveze i dostavile ovu dokumentaciju jeste da će EU odobravati finansijska sredstva iz svojih kohezionih fondova samo za aktivnosti koje su navedene u ovim dokumentima. Takođe, sve teže će se iz EU fondova odobravati sredstva za izgradnju insineratora, a favorizovaće se izgradnja infrastrukturnih objekata za reciklažu, kako bi se ispoštovala hijerarhija upravljanja otpadom. Sve ove mere imaju za cilj da nateraju države članice da u što kraćem roku izvrše obaveze na koje su se obavezali usvajanjem ovih propisa.

Piotr Barczak, policy officer Grupe za upravljanje otpadom EEB-a, istakao da su ovi novousvojeni propisi zapravo neka vrsta kompromisa između predloga Evropske komisije i Vlada država članica koje su se obavezale da će dogovorene obaveze ispuniti, a ipak to sada ne čine. Veliki broj država uopšte ne poštuje hijerarhiju upravljanja otpadom i smanjenje odlaganja otpada na deponije kompenzuje većim spaljivanjem otpada, umesto da se okrene prevenciji stvaranja otpada, ponovnoj upotrebi i reciklaži. Samo 12 država članica je ispoštovalo rok za transpoziciju ovih propisa u svoje nacionalno zakonodavstvo, što je veoma zabrinjavajuće. EEB je kako bi pomogao državama članicama da ispune svoje obaveze objavio brojne brošure u kojima su navedene sve obaveze iz ovih propisa i rokovi za njihovo ispunjavanje, kao i primeri dobre prakse transpozicije ovih propisa iz različitih država članica koje mogu da posluže kao vodič onima koji to do sada još uvek nisu uradili.

Često se zvanični izveštaji koje države članice dostavljaju EU institucijama razlikuju od podataka koje ima nevladin sektor i koji prikazuju realno stanje stvari. Članice EEB-a iz Portugala, Poljske, Nemačke i Španije ukratko su predstavile situacije u svojim državama po pitanju transpozicije i implementacije ovih propisa. Ono što je za sve te države zajedničko jeste da se jako malo radi na prevenciji generisanja otpada, a da se sve više otpada spaljuje i planira se dalje povećanje kapaciteta za inseneraciju. Čak i razvijene države poput Nemačke od kojih se očekuju da budu lideri u ovoj oblasti, primenjuju samo one mere koje su zakonski obavezujuće i nisu nimalo ambiciozni kada se radi o prevenciji stvaranja otpada i ponovnoj upotrebi.

Za praćenje sprovođenja implementacije ovih propisa u EU zadužena je Evropska agencija za zaštitu životne sredine (EEA). O tome je govorio predstavnik EEA Ioannis Bakas. Podaci EEA ukazuju da su što se prevencije otpada tiče najdalje otišli Danska, Švedska, Austrija i Luksemburg, a najlošiji su Estonija, Bugarska, Rumunija, Poljska i Litvanija. Uočeno je da više otpada nastaje u državama sa većim brojem stanovnika i onim koje su ekonomski najjače. EEA je takođe zadužena sa sprovođenje mehanizma rane najave – kada se 3 godine pre isteka rokova za pojedine obaveze identifikuje koje države su u opasnosti da ne postignu zadate ciljeve, i u posebnom izveštaju im se sugeriše šta bi to trebalo da promene kako bi dostigli ove ciljeve. Prvi izveštaji biće urađeni sledeće godine i poslati svim problematičnim država članicama.

Arthur ten Wolde  iz udruženja malih i srednjih preduzeća Ecopreneur, koje ima 129.000 članica, smatra da preduzeća koja rade u skladu sa principima cirkularne ekonomije nisu adekvatno stimulisane od strane države. Neophodno je da države uvedu neki vid subvencija za sve kompanije koje posluju održivo i u skladu sa osnovnim principima cirkularne ekonomije.

Johannes Weber, predstavnik udruženja Food Drink Europe i European Affairs Manager u Nestlé-u, naglasio je da je proizvođačima hrane i pića koji koriste veliku količinu ambalaže najvažnije da ta ambalaža bude kvalitetna i da zadovoljava sve propise koji se odnose na zdravstvenu ispravnost hrane, kako bi se smanjile količine otpada od hrane. Svesni su toga da velika količina ambalažnog otpada od njihovih proizvoda završi u životnoj sredini i zbog toga se trude da smanje količinu ambalaže u koju pakuju svoje proizvode, da ta ambalaža bude reciklabilna i da može da se koristi više puta. Da bi se to realizovalo potrebno je fokusirati se na: dizajn ambalaže (da bude reciklabilna, da može da se ponovo koristi ili puni), uspostavljanje adekvatne infrastrukture (uvođenje depozitnog sistema za prikupljanje ambalaže od napitaka, korišćenje sredstava iz EPR sistema (produžena odgovornost proizvođača) za reciklažu ambalaže i izgradnju sistema za ponovnu upotrebnu i punjenje) i edukacija potrošača (naučiti ih kako da adekvatno odlože otpadnu ambalažu kako bi ona mogla da se reciklira i ponovo upotrebi). On je ukazao na problem različitog stepena harmonizacije propisa u državama članice EU što otežava plasman proizvoda na jedinstveno tržište EU. Države članice koje zaostaju za razvijenijim državama bi trebalo da u svojim Nacionalnim investicionim planovima uvrste finansijska sredstva potrebna za uspostavljanje novog sistema upravljanja otpadom u skladu sa principima cirkularne ekonomije.

Francesco Lembo predstavnik Udruženja Evropskih gradova i opština naglasio je da postoje velike razlike u implementaciji ovih propisa po državama i regijama. Velike razlike u količinama generisanog otpada javljaju se i usled različite gustine naseljenosti i razvijenosti same regije. Najveći problem u većini država je zagađenje ambalažnim otpadom. Zbog toga je jako važno da svi uvedu EPR sistem za ambalažni otpad kako bi se od tih sredstava odvajalo za prikupljanje te ambalaže i njenu reciklažu.

Cyrus Engerer predstavnik Evropskog parlamenta iz Malte naglasio je važnost primene novih propisa kako bi se ubrzao prelaz na cirkularnu ekonomiju. Malta prilično zaostaje sa transpozicijom i implementacijom novih propisa i on je izrazio bojazan da će kako bi se smanjile količine otpada koje se odlažu na deponije sve više otpada da se spaljuje.

Stephane Bijoux predstavnik Evropskog parlamenta iz Francuske smatra da je prevencija otpada ključna za smanjenje količina otpada na globalnom nivou. Neophodne je iznalaziti rešenja za zbrinjavanje otpada na lokalnom nivou, pre svega kada se radi o zameni plastične ambalaže nekim drugim materijalima koji se lakše recikliraju. Ključno za uspešni prelazak na cirkularnu ekonomiju je izgradnja kolektivne svesti svih građana o važnosti ove oblasti.

Opšti zaključak ovog skupa bio je da je za implementaciju novih EU propisa u oblasti upravljanja otpadom neophodno da se oni što pre transponuju u nacionalno zakonodavstvo i da se otpočne sa njihovom implementacijom. U ovaj proces bi trebalo da se uključe sve zainteresovane strane – nadležni organi na nacionalnom i lokalnom nivou, privreda, nevladin sektor i građani. Trebalo bi raditi na razmeni stečenih znanja, primeni dobre prakse i mnogo više se angažovati oko prevencije nastanka otpada, intezivnije ponovne upotrebe i reciklaže.

Izveštaj sačinila:

Aleksandra Žujić