Udruzenje Sredina

Izveštaj sa godišnje konferencije EEB-a

EVROPSKI ZELENI DOGOVOR U BURNIM VREMENIMA: DOKLE SMO STIGLI?

Kako se približavamo sredini petogodišnjeg mandata Evropske komisije i dok izlazimo iz jedne globalne krize da bi odmah zakoračili u drugu, pravo je vreme da razmotrimo napredak postignut u primeni Evropskog zelenog dogovora. Zajedno sa pripadnicima civilnog sektora i donosiocima odluka, EEB je na svojoj godišnjoj konferenciji analizirao uspešnost politike Evropske komisije na čelu sa Ursulom van der Leyen.

Izbijanjem globalne pandemije, za kojom je usledilo rat u Ukrajini, cekolupno zakonodavstvo EU našlo se na ispitu u ovim izuzetno kriznim vremenima. Postavlja se pitanje koliko je u ovim teškim okolnostima Evropski zeleni dogovor uopšte napredovao?

Kako je Evropska komisija došla do polovine svog mandata, Evropski biro za životnu sredinu (EEB) je uradio analizu gde je to Zeleni dogovor napravio pomak na bolje, gde su rezultati bili osrednji, a gde su bili krajnje razočaravajući.

EEB konferencija ‘Boosting the Deal for a Greener Europe in Turbulent Times’ održana 17. juna u Briselu, okupila je govornike visokog ranga i bila je sjajna prilika da se detaljno prodisukutuje šta je to dobro urađeno, a šta je moglo da se uradi bolje u protekle dve i po godine i šta je još potrebno uraditi kako bi ovaj dokument dostigao svoj pun potencijal i doneo neke značajnije promene.

Trenutno stanje

Lansiran u decembru 2019. godine i nazvan od strane predsednice Evropske komisije Ursule von der Leyen kao „man on the moon“ momenat, EU Zeleni dogovor je obećavao donošenje niza reformskih propisa koji bi „pomirili našu ekonomiju sa našom planetom“. Nedugo posle toga izbila je pandemija Covid-19, koja je uzdrmala celu Evropu i zapretila da poremeti realizaciju EU Zelene agende. Međutim, desilo se upravo suprotno, a Evropski zeleni dogovor je dodatno unapređen i postao je neka vrsta nacrta i centralne tačke napora za oporavak ekonomije.

Zeleni dogovor se ponovo dovodi u pitanje zbog tragičnog rata u Ukrajini koji preti da ga oslabi i odloži, pri čemu je već ugrožena strategija „Od farme do viljuške“, kasni se sa donošenjem novih propisa i popuštaju se mere za zaštitu životne sredine. Ovaj rat je samo pokazao da je neophodno da se drastično smanji naša zavisnost od fosilnih goriva, sirovina i stranih režima.

I u ovim otežalim okolnostima, Evropska komisija je donela niz dobrih obećanja i strategija koje podržavaju reformski duh Evropskog zelenog dogovora. Ipak, mnoge progresivne inicijative su previše oslabljene, dok neke direktno podrivaju EU klimatske ciljeve.

Dobro urađeno

EU Zeleni dogovor nedvosmisleno ima potencijal da EU propise učini održivim i pravičnim, a od svog lansiranja 2019. godine ubrzao je donošenje važnih dokumenata u tom duhu.

Takav je slučaj na primer obaveza za Klimatski neutralnu Evropu koja je deo Zakona o klimi i predstavlja značajan korak napred za EU politiku u oblasti klime. Sveobuhvatan  Fit for 55 klimatski i energetski paket porpisa, koji je podržan predlogom propisa iz REPower EU paketa, predstavlja još jedan važan korak u pravom smeru. Ipak njihova ambicija nije dovoljna da bi se realizovao cilj da porast globalne temperature ne bude viši od 1.5°C iz Pariskog sporazuma, a neki od predloga za ubrzanje energetske tranzicije su u suprotnosti sa propisima u oblasti zaštite životne sredine.

Pored toga, Evropska komisija se obavezala da usvoji novi Zakon o obnovi prirode i da bolje upravlja i zaštiti 30% EU kopna i mora; Akcioni plan za cirkularnu ekonomiju, koji sadrži inicijative i strategije da održivi proizvodi postanu norma; obaveza da se dostigne nulto zagađenja prihvatanjem pristupa prevencije; uvođenje korporativnog ’due diligence’ i Uredba o pravednoj tranziciji koja treba da pomogne zajednicama koje su zavisne od aktivnosti koje intezivno kosriste fosilna goriva da izmene lokalnu ekonomiju tako da se oslanjaju na održive aktivnosti i da omoguće prekvalifikaciju radne snage.

Loše urađeno

I mada je EU Zeleni dogovor uspeo da fokus određenih EU propisa pomeri ka boljoj budućnosti za ljude i prirodu, to svakako nije bio slučaj sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom (CAP) koja podstiče štetnu intezivnu poljoprivrednu praksu, niti sa predlogom da se biomasa, gas i nuklearna energija uvrste u taksonomiju gde se vode kao održive investicije.

Uprkos svojoj ulozi ’čuvara ugovora’ i insistiranju da se doneti propisi sprovode u praksi, Evropska komisija do sada nije uspela da ojača kapacitete, finansiranje i konkretne akcije kako bi se staro i novo EU zakonodavstvo u praksi pravilno primenjivalo.

Ove loše strategije dovode u pitanje poverenje civilnog društva u Zeleni dogovor koji bi trebalo da je prioritet broj jedan Komisije Ursule van der Leyen.

Propuštene prilike

I mada do sada pomenute inicijative predstavljaju jasne korake unapred ili unazad na putu ka zelenijoj Evropi, brojni su propisi koji deluju obećavajuće, ali u kojima ima dosta prostora za poboljšanje.

To je slučaj sa Strategijom „od farme do viljuške“, koja približava Zajedničku poljoprivrednu politiku i održivi poljoprivredni sektor, ali ne promoviše prelazak na zdraviju i održiviju ishranu. Takođe, revizija Direktive o energetskim performansama zgrada (EPBD) se i dalje previše fokusira na energiju u fazi upotrebe, dok se zanemaruje ogroman potencijal uštede u emisijama putem energestke „dovoljnosti“ i cirkularnosti. U predlogu Uredbe o otpremanju otpada propuštena je prilika da se zabrani izvoz otpadne plastike izvan granica EU, a Strategija za šume je znatno ublažena pod pritiskom industrije.

Na listu razočarenja trebalo bi staviti i neuvođenje adekvatnih mera za smanjenje zagađenja bukom i reviziju propisa za živu gde je izostavljena zabrana uvoza žive i živinih jedinjenja i uspostavljanje graničnih vrednosti emisije.

Štaviše, Fit-for 55 paket propisa, uprkos svom potencijalu, nije dovoljan da se EU usmeri na pravi put kako bi se ograničio porast temperature na 1.5°C i ima brojne nedostatke, uključujući veoma ograničen obim predloga za sistem trgovine emisijama (ETS) za avijaciju i nedovoljno stroge ciljeve za CO2 za 2030. godinu za automobile i kombije.

Kako dalje

Šta je onda sledeći korak za EU Zeleni dogovor? Da bi ostala dosledna u svojoj nameri da EU preobrazi u klimatski-neutralnu, resursno-efikasnu i konkurentnu ekonomiju, Komisija mora da pojača svoje dosadašnje inicijative i da ubrza aktivnosti u kritičnim oblastima, od obnove prirode i kvaliteta vazduha do tretmana otpadnih voda, propisa koji uređuju hemikalije, smanjenja industrijskih emisija i zelenijeg transporta, između ostalog.

Istovremeno, Komisija mora da se odupre pritiscima za podrivanje zaštite životne sredine i klime instrumentalizacijom rata u Ukrajini i predlaganjem pogrešnih rešenja. I vlade država članica moraju to isto da urade širom EU.

Patrick ten Brink, zamenik generalnog sekretara i direktor za EU propise u EEB-ju, kaže: „Jako je važno da se pruži podrška reformskom Evropskom zelenom dogovoru koji se zasniva na naučnim saznanjima i kojim se obavezujemo na dekarbonizaciju, dematerijalizaciju, cirkularnu ekonomiju, tranzicije pozitivne za prirodu i socijalnu pravdu. Time bi se drastično smanjila zavisnost EU od goriva i materijala i minimizovali rizici da nam ta zavisnost veže ruke prilikom donošenja političkih odluka.

Ambiciozan plan puta za Zeleni dogovor bi ojačao ekonomsku, socijalnu i ekološku rezilijentnost, istovremeno smanjujući dugoročne rizike od sukoba oko resursa i omogućio smanjenje društvene nejednakosti u Evropi i izvan nje.

Patrizia Heidegger, direktor za globalnu politiku i održivost u EEB-ju, kaže: „EU mora da igra vodeću ulogu u međunarodnim pregovorima u oblasti zaštite životne sredine kao što su oni o klimi, biodiverzitetu, hemikalijama i zagađenju plastikom, kao i da se pozabavi svojim negativnim delovanjem na druge delove sveta:  velikom potražnjom Evrope za žitaricama kako bi se omogućilo naše prekomerno konzumiranje proizvoda životinjskog porekla, zadovoljenje naših potreba za metalima i mineralima koji se iskopavaju širom sveta, prebacivanje našeg otpada siromašnijim državama ili naša preterana eksploatacija prirodnih resursa i radne snage radi dobijanja jeftinijih proizvoda. Krajne je vreme da se sa tim pozabavimo.

Autori teksta: Roberta Arbinolo, Ruby Silk andi Alberto Vela

Izvor: META – THE NEWS CHANNEL OF THE EUROPEAN ENVIRONMENTAL BUREAU