Udruzenje Sredina

Umesto iskopavanja rude iz zemlje, trebalo bi da kopamo po elektronskom otpadu, apeluju naučnici!

      Izvor: Pixabay

Reciklaža našeg elektronskog otpada bi trebalo da ima veći prioritet

Veliki porast proizvodnje digitalnih uređaja postao je veliki problem za celu planetu, ali još uvek mu se ne pridaje dovoljno pažnje. Jednom kada dođu do kraja svog životnog ciklusa, elektronski uređaji se bacaju. Stopa reciklaže je i dalje niska, uprkos činjenici da ovi uređaji sadrže dragocene minerale koji bi mogli ponovo da se iskoriste i imaju ekonomsku vrednost. Naučnici apeluju da se poveća stopa reciklaže elektronskog otpada, jer je ekspanzija rudarenja neodrživa.

Cirkularna ekonomija

Kraljevsko hemijsko društvo (RSC), britanska naučna organizacija, smatra da bi trebalo preduzeti akciju na globalnom nivou za „iskopavanje“ elektronskog otpada umesto da se nastavi sa ekspolatacijom mineralnih sirovina iz zemljišta. Ova organizacija je pokrenula globalnu kampanju ukazujući na neodrživost daljih rudarskih iskopavanja dragocenih elementana koji se koriste za digitalne tehnologije umesto da se oni dobijaju reciklažom.

„Razvijanje cirkularne ekonomije, gde su minerali koji se koriste u tehničkim uređajima dobijeni reciklažom i prenamenom, može nam pomoći da u budućnosti prevaziđemo probleme u lancu snabdevanja i da smanjimo negativan uticaj na životnu sredinu,“ smatra Tom Welton, direktor RSC-a. „Neophodno je da vlade država i kompanije rade više na razvoju cirkularne ekonomije.“

Novo istraživanje koje je sproveo RSC ukazuje na povećanu potražnju potrošača za održivijim tehnologijama. Ova organizacija je sprovela globalno istraživanje o navikama potrošača po pitanju tehnologije, održivosti i dragocenih minerala, postavljajući pitanja učesnicima ovog istraživanja o njihovim potošačkim i reciklažnim navikama i njihovom stavu po pitanju održivosti.

Ovo istraživanje je pokazalo da su ljudi rado opredeljuju za opciju održivih tehnologija, ali su u isto vreme i frustrirani jer nemaju tačne informacije o ovim pitanjima i često se osećaju zbunjeno. Oko 60% potrošača bi se opredelilo za rivale svojih omiljenih tehhničkih brendova ukoliko su njihovi proizvodi održivi, a 70% smatra da je popravka elektronskih uređaja komplikovana i skupa.  

Istovremeno, tri-četvrtine ispitanika širom sveta smatra da bi vlade njihovih država trebalo da preduzmu hitne akcije kako bi se rešio problem sa elektronskim otpadom pre nego se situacija dodatno pogorša. Oko polovina njih brine o uticaju na životnu sredinu tehničkih uređaja koje imaju kući ali ih više ne koriste i ne znaju šta sa njima da rade.

„Ne samo da naše vlade treba da obnove reciklažnu infrastrukturu, a tehničke kompanije da investiraju u održivije načine proizvodnje, već su potrebne i veće javne i privatne investicije u istraživanje novih naprednijih metoda za separaciju kritičnih sirovina iz elektronskog otpada za potrebe reciklaže,“ kaže Welton.“

Problem elektronskog otpada

Rekordnih 53.6 miliona metričkih tona elektronskog otpada je generisano širom sveta u 2019. godini, što predstavlja porast od 21% za poslednjih 5 godina, navodi se u izveštaju UN-a. Predviđa se da će količine elektronskog otpada dostići 74 miliona metričkih tona do 2030. godine, što je gotovo duplo u odnosu na cifre od pre 15 godina. Tako da je elektronski otpad najbrže rastuća frakcija komunalnog otpada na globalnom nivou, kaže izveštaj UN-a.

Ove rastuće cifre su posledica sve veće potrošnje elektronske opreme, njenog kratkog životnog veka i ograničenih mogućnosti popravke. Prema podacima UN-a samo 17% elektronskog otpada generisanog tokom 2019. godine je prikupljeno i reciklirano. Što znači da su dragoceni materijali čija se vrednost procenjuje na 57 milijardi dolara, uglavnom bačeni ili spaljeni umesto da su prikupljeni radi daljeg tretmana i ponovne upotrebe. Tako da reciklaža elektronskih uređaja nije samo ekološki izbor, već i onaj koji može da donese znatnu ekonomsku dobit.

Elektronski uređaji sadrže puno različitih elemenata, od kojih se mnogi u tehničkom smislu mogu ponovo iskoristiti, mada tržište postavlja ekonomska ograničenja. Elektronski otpad sadrži plemenite metala kao što su zlato, srebro, bakar, platinu i paladijum. Pored toga, sadrži i dragocene metale kao što su gvožđe i aluminijum, kao i plastiku koja se može reciklirati.

Države su pripremile nacionalne planove za elektronski otpad i propise koji bi trebalo da regulišu upravljanje sve većim količinama otpadnih električnih i elektronskih uređaja. Ti propsi obuhvataju akcione planove i ukazuju na to šta sve mogu da urade društvo, institucije ili kompanije. Međutim, čak i u državam gde su ove pravno obavezujuće politike implemetirane, njihovo sprovođenje je i dalje veliki izazov.

„Apelujemo na sve da u najkraćem mogućem roku postanu svesniji kako koriste i ponovo iskorišćavaju tehnologiju. Pre nego što odbacite ili zamenite svoj elektronski uređaj, zapitajte se da li ga je zaista neophodno zameniti. Da li može da se popravi ili nadogradi? Da li može da se proda ili donira, da li se može reciklirati?“ kaže Welton.

Autor teksta: Fermin Koop

Izvor: ZME Science